Maktul

 Znaš li gdje odlaze Slomljeni
 Gdje se sakriju kad im lomove otkriju oni što su Prezreni 
 Kad na isto mjesto  i dalje bi da udaraju katili 
 Samo još više da te slome i tvom se bolu smiju
 Gdje odlaze oni što su Gorki i Čemerni 
 Kad obazreš se i na istok i na zapad
 Prijatelja nema niti utočišta!
 I čemu Slomljen i Gorak da se nada
 Kad dah je njegov čemerika zauzdala
 Ah šta bi od onog insana 
 što se uz njeg svaka duša razuzdala
 pa i tvoja Ružo moja.. 
 sebeb ti si gorčini ovoj što ragbeta nikad nema.
  
  
  
  
 Još uvijek hodim ko gonjen da sam 
 uvijek ista Duša nezasita 
 ko zvijer što nikad ne zaboravi 
 gdje su ga oni što ga love posjekli 
 tako i ja zavazda željan noža sam tvoga
 i da se srce opet „ko furuna razgori“..